Naslovna Anđeli Astrologija Iscjeljivanje Književnost Zemlja Životinje
  Poezija
  Proza
  Objavljeno
  Književni susreti

 

PRIČICA O MRAVU

Dobro jutro rekao je ne osvrčući se
nastavio svojim okomitim putem niz okvir
prozora Dobro jutro nisam odgovorila
prosto nisam vjerovala mravu da poznaje
riječi Njegov je zadatak Ne da govori
Spuštao se vojničkim korakom sve niže i niže
k jučerašnjim mrvicama mene Dobro je što
nisi baš neka domaćica dalje je pričao
Plakalo mi se O kako mi se Zbog čišćenja
Neodlučnosti i krivnje Sve jače mi se
Ali najgore je bilo kad je odnoseći plijen
Nekim čudnim izmijenjenim glasom dodao

Ne brini Ja sam onaj kojeg si već jednom
zgazila

 

DJETINJSTVO

Nebo bez oblačka, čak i ako grmi negdje u blizini. Još uvijek imam i tatu i mamu. Imam i srce, veliko, poput lavora u kojem peremo ruke. Imam i Savu, kule starog Tahijevog grada, željezničku prugu kojom svjetla trče u nečiju budućnost. Sitnu žutu kujicu koja ne zna reći “ne” nijednom mužjaku u blizini. Za njezinim klincima ja plačem, a ona šuti. Svojim užasnutim pogledom daje mi prve lekcije o majčinstvu. Sve što sam naučila naučila sam s bolom.

Alkohol teče potokom u kojem žive punoglavci. Njihovi prvi susjedi, Cigani, od šiblja pletu zamršenost što me očekuje. Strah je zamjena za ljubav, već znam. Ali s njima mi to ne treba: volimo se. Djeca nebeska slučajno na Zemlji.

Kletva postaje bojom moga djetinjstva. Dok me dodiruje udarcima iz očiju joj vrište mlazevi ženskog očaja, strašna prijetnja njene vlastite crne jame. Moja mama nikad nije uspjela ispraviti svoj brod. A ja teturam životom s blagoslovom na usnama. Moja mama. Jesam li je izabrala zbog zmija u očima ili zmaja u grlu? Ili je to bila obična mala hobotnica promatrana iz prevelike blizine?

Otac rano odustaje. Njegovo oštro sjeme ostaje u zemlji dugo nakon što su mu digli sonde i prestali ga hraniti slatkastim i tekućim lažima cijevi. - Ni ti me nisi volio, jer si me nedovoljno volio da bi nastavio!

Moja sestra bježi u tuđi jezik ne bi li je prestao boljeti ovaj vlastiti. Spajaju nas tisuće kilometara zelene engleske trave i pogled Boga u bistroj vodi Imotskog jezera. Moj stric zadržava svu našu zemlju: njegova nesreća zahtjeva tako mnogo prostora.

Nema mirisa dunja. Samo jaglaci koje čupam promrzlim prstima i neki čudni miris vode po kojem još uvijek prepoznajem one koje volim.

 

BUDI DOBAR

Samo ja znam koliko si moj Kao Merkur Olovka u ruci
Od svih mi prijatelja samoća je najpismenija Ali kaži
nešto Krumpir Stablo Sanatorij Ili kesten Željeznica
Budi dobar mali hruštu

Bacit ću te u djetinjstvo

 

JA KUHAM

Kraljica leti u Australiju.
Pjesnikinja pjeva. Striptizeta se svlači.
Od balerine još samo papučice plešu.
Alica luta zemljom čuda.
Ja kuham.

Ručak je vrijeme voljenja.
Moja je mama izgubila krunu. Ne putuje.
Rasula život u pilule, male šarene laži.
Zatvorila u žute bočice.
Zaboravila moje djetinjstvo
bez ručka na stolu.

Kraljica otpozdravlja narodu. Alica raste.
Ja kuham.

Jer nisam zaboravila.

 

NA NEBU SOBA S POGLEDOM NA MORE

Na nebu nema ništa novo
Tek jedna soba s pogledom na more
Tek jedan hotel i zvijezde kraj vrata
Na nebu nema nema ništa novo

Pa ipak nebo odvuklo te gore
K'o svjetlost kukca ili miša tama
I umrijet ću ovako puna djece
Ovako sama

No čemu teške riječi u lakoj ljetnoj noći
Spustimo sobu na Zemlju

i sve će brzo proći

 
Kontakt: info@zdenkaandrijic.biz   Copyright©Zdenka Andrijić 2011-2017.